Franjevacki samostan Zaostrog

Po prvi put Zaostrog se u zapisima spominje 1494.g., ali njegovo postojanje se�e jo� dublje u povijest jer je Ostrog (ili Ostrok, na staroslavenskom ''opkop, utvrda'') bila neretvanska utvrda iz X. stolje?a, ?iji su i danas ostaci na brdu Viter ponad Zaostroga. Ostrog je bila jedna od ?etiri gradova-tvr?i tada�nje Paganije, kako su pokr�teni Hrvati zvali neretvansku kne�evinu (Neretvani su dosta kasno primili katoli?ku vjeroispovijest). A Paganija se zapravo zvala Maronia (lat. Morska zemlja, Primorje) i �tovali su poganske bogove, poput Peruna (staroslavenskog boga oluja i munja), zbog ?ega su najvjerojatnije kasnije stanovnici Zaostroga prihvatili sv. Barbaru kao za�titnicu svog mjesta (za�titnica od munja i gromova, u narodu znanu i kao sv. Bara). Stoga su u starom selu ponad dana�njeg priobalnog Zaostroga i danas dvije crkve i obje nose naziv sv. Barbara. Postoji i tre?a crkva, no to je vi�e kapelica – zavjetna crkvica sv. Roka iz XVII. stolje?a (zahvala za spas od kuge). Starija ''Barbara'' se nalazi na mjesnom groblju, u goti?kom je stilu i datira iz XV. stolje?a, a druga je izgra?ena ne�to kasnije, u takozvanom ''zlatnom razdoblju'' Zaostroga (ako je ikada Zaostro�anima bilo lako) – koncem XIX. st. Tada je ujedno zabilje�en i najve?i broj stanovnika, preko 900 du�a. Danas se Zaostrog sveo na jedva 350 stanovnika. Neima�tina i gravitiranje velikim gradovima doveli su do masovnog iseljavanja domicilnog stanovni�tva.

Stanovnici Zaostroga uglavnom su te�ko �ivjeli, bile su to mnogo?lane obitelji i radili su i mladi i stari, od jutra do mraka jer je zemlja bila �krta, neplodna i kr�evita. Me?utim, Zaostrog je bio poznat po vrlo kvalitetnom crnom vinu koje su ?ak i izvozili.

Dana�nji Zaostrog za​pravo je nastao gotovo slu?ajno – ovo �to danas vidimo, rezultat je potresa iz 1962. godine, kada su kona?no i zadnji stanovnici napustili staro selo i spustili se na obalu.

Me?utim, sredi�tem mjesta od njegovog nastanka dominira franjeva?ki samostan i crkva Svete Djevice Marije, koji se na istom mjestu nalazi ve? gotovo 600 godina. Osniva?i su mu augustinci, koji su nakon pada Bosne 1463. izbjegli na otoke. 1468. iz Bosne Srebrne dolaze franjevci i do danas to ostaje njihov samostan. O dolasku Hrvata iz Bosne Srebrne svjedo?i i natpis na bosan?ici iz 16. stolje?a, odmah iznad ulaznih vrata crkve sv. Marije.

Zaostro�kom seljaku, kao i ostalim Primorcima, kroz stolje?a, pa sve do na�ega vremena za �ivljenje su slu�ila dva glavna vrela privre?ivanja: poljoprivreda i sto?arstvo, a sporedno ribarstvo. Glavne su poljoprivredne kulture bile: vinova loza i maslina, zatim smokva, bajam (u sanskrtu "badem"), vi�nja, buvinac (buha?).

U Brdu se sadio krumpir i sijalo �ito, p�enica i ra�, a nikada kukuruz. Ra�eva je slama slu�ila za krov stanova i staja, a p�eni?na za postelju i uzglavnicu (jastuk).

Prvotni te�a?ki proizvod za prodaju bilo je vino izvrsne kakvo?e, koje se dobivalo od doma?e loze nekoliko "sorti" (vrsta): plavac (mali i veliki), ru�a, zlatarica, pr?, dragobostina i lasina. Zaostrog je po?etkom XX. st. proizvodio na desetke vagona vina, koje je u ve?im koli?inama odlazilo u svijet velikim jedrenjacima (nekada s crvenim jedrima!) koje su seljaci zvali: "Francuzi” "?ozoti" i "Puljizi".

Maslinova ulja se proizvodilo manje, i to u prvome redu za doma?u potro�nju (za?in i rasvjetu), a manjim se dijelom prodavalo. Zemlja se obra?ivala isklju?ivo ljudskom snagom, a glavni su alat bili ma�klin i motika. Radno je, pak, vrijeme bilo od zore do mraka. Da bi alat uvijek mogao biti u upotrebi, u selu su sve do 1930. g. bila dva kova?a. U te�kom radu ?ovjek se slu�io mazgom i tovarem.

Za mljevenje �ita slu�ile su tri mlinice: ?ori?a mlinica ispod Vitera, mlinica u Selu kod izvora Vrba i tre?a stalna na Kape?i u poda?kom meja�u. Gotovo je svaka ku?a imala i �rvanj za manje potrebe.

Druga je gospodarska grana bila sto?arstvo. Stoka je bila "sitnoga zuba" - ovca i koza, koje su se uzgajale ponajvi�e "iza stina". Oni, koji su u Brdu posjedovali vi�e obradive zemlje, imali su u njemu svoje "stanove" i staje, kod kojih su njihove k?eri ?uvale i pasle "brave" (ovce i koze). Tko nije imao k?eri, nalazio je "najmenicu", djevojku obi?no iz Hercegovine. Te su, u moje mladena?ko doba (tj. oko 1900. g., n.o.) dobivale stan, hranu, odje?u, obu?u i 20 do 30 forinti godi�nje pla?e, a stanovale su u takozvanom "stanu".

Dok su djevojke pasle stoku po glavicama, odligale su sa svih strana njihove pjesme. Kad bi uve?e zatvorile i pomuzle ovce i koze, ?esto su se znale uzajamno sastajati na stanovima i to naizmjence. Plele su i prele uz pjevanje narodnih pjesama...

Stoka se, dakle, dr�ala u brdu od Jurjeva (23 travnja) do pred Bo�i? (25. prosinca), tj. ve?i dio godine, a zimi u Primorju.

Kad vode radi prevelike su�e nestane, onda su "brave" gonili ujutro rano na vrela u Primorje, da ih "napoje" i odmah "za lada" (hlada) otjeraju natrag u Brdo. Vodu su obi?no iz lokava grabili "mijurom".

Na pitanje za�to su Zaostro�ani uzeli sv. Barbaru za svoju nebesku za�titnicu, te�ko je odgovoriti. Mo�da da ih za�titi od gromova, koji su bili dosta ?esti i opasni dok su �ivjeli u Brdu.. A mo�da je ona nadomjestila �tovanje gromovnika Peruna, koje se dugo obavljalo na Tribi?u u doba Paganije.

Kroz cijelo vrijeme turske, pa i mleta?ke okupacije Zaostrog je slu�io franjevac iz samostana. Prema jednom izvje�taju iz 1708. g. tu je du�nost vr�io gvardijan.

U povijesti „stare“ �upe Zaostrog naro?ito je va�na godina 1813. Te su, naime, godine Zaostro�ani u?inili ugovor sa samostanom, da se njihov kapelan nastani u Selu. Iste su godine fratri po?eli sustavno pisati mati?ne knjige, odnosno tada su osnovali �upni ured Zaostrog.

Naselje Zaostrog se razvuklo u prirodnoj i prostranoj zavali, okru�eno visokim i strmim obroncima planinskog masiva Biokovo - Rili?. Ju�ni obronci Rili?a s vrhom �apa�nik, 920 m, okru�uju ga i �tite sa sjevera, Viter 770 m, s istoka, a blaga zelena Plana 260 m, sa zapada. Bijelo �alo zelene i �iroke zaostro�ke vale oplakuje Jadransko more, koje se kroz Velika Vrata razlilo duboko u Neretvanski kanal sve do stonskih bistrina.

Malo naselje na Makarskom primorju, svega 30-ak km udaljeno od Makarske. Naziv je sastavljen od dvije rije?i: prijedloga za i imenice Ostrog. Ostrog je, pak, bio staroneretvanski grad, koji sredinom 10. st. spominje bizantinski car Konstantin Porfirogenet kao sastavni grad pokrajine Paganije. Ostaci iz mla?eg kamenog doba, ilirske nekropole i anti?ki spomenici svjedo?e da se �ivot na ovim prostorima odvijao i u dalekoj pretpovijesti.

Poznati hrvatski folklorista Stipe Banovi? (1884.-1961.) rodom Zaostro�anin, ve? je 1940. op�irno i jasno protuma?io postanak naziva Zaostrog. Ostrogu je Banovi? utvrdio ubikaciju u maloj uvalici ispod brda Vitera (770 m), koju narod i danas zove Ostrog. (Ostrog je staroslavenska rije?, a ozna?uje opkop, tabor, tvr?avu.). Sjeverozapadno od toga srednjovjekovnoga Ostroga ispod brda �apa�nika (sli?na kapi!) podignuto je novo naselje, koje se ve? prije 1500. u odnosu na svoju maticu pod Viterom prozvalo selo iza Ostroga = Za-ostrog

Zaostrog se prvi put spominje na turskom i hrvatskom jeziku 1494. u hud�etu drin�kog kadije Hamze. Kasnije se Zaostrog spominje ?esto, osobito u turskim izvorima. Katkada susre?emo nepravilni oblik Zastrog ili Zastrug, kao u gore spomenutom hud�etu.

Poznati venecijanski kartolog Coronelli 1687 godine tako?er je zabilje�io naziv sela "Za-Ostrogh".

Poslije Drugoga svjetskog rata, a naro?ito nakon potresa 1962., na kraj je preselilo skoro cijelo stanovni�tvo, pa se sada i novo naselje pri moru zove tako?er Zaostrog, premda bi se geografski to?nije imalo zvati Pod-Zaostrog ili jo� bolje Podostrog. Danas mjesto broji oko 350 stanovnika, a zimi ih je (mnogi odlaze djeci ve?inom u Zagreb) oko 120.