Franjevacki samostan Zaostrog

Samostan

Kliknite za prikaz fotogalerije

Najvazniji i najpoznatiji spomenik Zaostroga i cijeloga Makarskog primorja, i ne samo njega, jest franjevacki samostan Svete Marije, koji - prema jednom turskom zapisu iz 1671. g. "postoji od davnih vremena, na granici sedam kraljeva, na obali morskoj u nahiji Fragustin", kako se u doba turske vladavine (1474.-1684.) nazivala gornjoprimorska opcina.

Samostan su nepoznate godine, vjerojatno najkasnije pocetkom 15. st. osnovali redovnici "pustinjaci sv. Augustina", zvani augustinci, koji su ga poslije pada Bosne 1463. g. napustili povukavsi se na otoke.

U napusteni samostan, zaslugom gore spomenutih hrvatskih velikasa, brace Vlatkovica-Jurjevica, 1468. g. naselili su se franjevci ondasnje Vicarije Bosne Srebrene (od 1735. g. Provincije presv. Otkupitelja) i u njemu se odrzali do danas tako da su 1968./1969. slavili petstotu obljetnicu, o cemu na ulazu u samostan svjedoci i spomen-ploca s 500 raznobojnih morskih kamencica ( 1468-1968.).

Franjevci su svoj samostan, pod inace nesklonim turskim gospodarom, bili toliko unaprijedili, da ga 1640. g. Generalni vizitator poslan iz Rima nazivlje najljepsim od svih samostana tadasnje prostrane Provincije Bosne Srebrene. Malo, a znakovito svjedocanstvo vjerske, gospodarske i kulturne razine samostana iz razdoblja pod Turcima jest monumentalni kameni natpis, pisan hrvatskim jezikom i pismom iz 1589. g. koji se i danas nalazi nad glavnim ulazom u crkvu.

Ali tek nakon sto se 1684. g. oslobodio turskog jarma, zaostroski je samostan dozivio zlatno doba svoje povijesti (XVIII. st.). To je vidljivo ne samo po njegovom arhivskom fondu i znacajnim ljudima, koje je u to doba dao, nego i po njegovoj tadasnjoj gradjevnoj djelatnosti. Dok je oko 1700. g. tlocrt samostana imao oblik kvadrata s klaustrom u sredini, sto su ga stvarala tri samostanska krila s crkvom, dotle je u prvoj polovici XVIIl. St. taj karakteristicni oblik starih katolickih samostana dobio nova dva krila: zapadno (1727.) i juzno (1753.), a kasnije i istocno (1874.). Godine 1864. namjesto porusenog zvonika do procelja crkve sagraden je novi zvonik na istocnoj strani. Tako je tlocrt samostana dobio konacno skoro lepezasti oblik. Povecavanje prostora bilo je u skladu sa sve vecom ulogom samostana na pastoralnom i prosvjetnom polju.

Zbog svega navedenog vec 1953. g. Konzervatorski zavod za Dalmaciju iz Splita proglasio je Franjevacki samostan u Zaostrogu spomenikom kulture, dok je isti zavod 1962. g. zaostroski samostan unio u registar nepokretnih spomenika kulture opcine Makarska.

Pastoralno djelovanje

Samostanu je vec od utemeljenja bila namijenjena prvenstveno duhovna, vjerska uloga medju povjerenim pukom. U doba kada jos nije bilo samostana u Makarskoj (osnovan 1502. g.) i u Zivogoscu (1612. g.), djelokrug zaostroskog samostana bio je mnogo siri. On 1599.g. obuhvaca prostor od Drvenika do usca Neretve, zatim cijelu Vrgorsku i Neretvansku krajinu na desnoj obali Neretve, te Hercegovinu s Tihaljinom, Veljacima, Grljevicima, Ljubuskim, Medjugorjem i Citlukom.

Zaostroski je samostan sa svojom crkvom posvecenom Velikoj Gospi nekoc bio svjetski poznato svetiste, koje je uslo u popis Marijinih svetista sirom svijeta. Tako je npr. pomorski kapetan Nikola Resti iz Dubrovnika 1633. g. na smrti, koja ga je snasla u Madridu, Gospi Zaostroskoj ostavio 200 zlatnih dukata.

U pastoralni djelokrug samostana spada ovih deset franjevackih zupa: Drvenik, Zaostrog, Podaca, Brist, Gradac, Bacina, Stablina-Plina, Vrgorac, Stasevica i Metkovic na lijevoj obali Neretve (Sv. Ilija).

Skolstvo

U svakome od pet stoljeca zivota u samostanu se, makar uz ceste prekide, drzala skola za odgoj svecenickog i redovnickog podmlatka. Za vrijeme turske vladavine tu je bila osnovna i humanisticka skola, koja je 1640. g., npr. imala 6 klerika, 14 pitomaca, a nastavni je program bio: "citati, pisati i malo gramatike, te krscanski nauk na latinskom i hrvatskom jeziku".

Kasnije su se izmjenjivale skole: od gimnazije i novicijata do filozofije i bogoslovije. Znamo da je poznata Franjevacka klasicna gimnazija u Sinju, koja je 1989. g. slavila 150. obljetnicu osnutka, prije svoga ujedinjenja u Sinju 1854. g., djelovala u drugim samostanima, - i to u Zaostrogu punih cetrnaest godina kao niza gimnazija (1838.-1852.), te jednu godinu kao visa gimnazija ( 1852./ 53). U nasem XX. St. u Zaostrogu su radile ove skole: bogoslovija (1908.-1911.), filozofija (1911.-1927.), novicijat ( 1930.-1934.) i Institut za bracu ( 1968.-1975.).Posljednjih godina samostan sluzi za duhovne vjezbe, razlicite seminare i odmor.

Prema novijim istrazivanjima javna pucka skola u Zaostrogu postojala je 1819/1820. G. u tamosnjem samostanu, a pohadjala su je djeca iz Zaostroga, Drvenika i Podace. Tada je skolom upravljao fra Jeronim Jujinovic, rodom iz Kozice. Skola je radila do 1858. g.Drzavna pucka skola samo za muske ("scuola maschile") osnovana je u Zaostrogu 1871. g., kada ju je pohadjalo 46 djaka. Nije nam poznato, gdje se od 1871. g. odrzavala nastava. Nakon sesnaest godina, kako smo gore vidjeli, zupnik fra Mate Simic crkvenim je sredstvima u sredini Sela sagradio dvokatnu zgradu za skolu, kako i danas svjedoci na njoj Kamena ploca s natpisom: LJUBAV I PRIGOR SEOSKOM NAPRIDKU 1,887. Skola se kasnije razvila u sesterorazrednu skolu za musku i zensku djecu, kojih je nekada bilo 100-120.