Franjevački samostan Zaostrog

Obala hrvatskih domoljuba 36, 21334, Zaostrog, HR
tel: +385-21-629-200, tel: +385-21-629-330
0 1 2 3 4 5 6 7
Naslovna Aktualno Bogoslužje Sadržaji Smještaj Vodič Velikani Zaostrog Karta Kontakt

Povijest

Kliknite za prikaz fotogalerije
Po prvi put Zaostrog se u zapisima spominje 1494.g., ali njegovo postojanje seže još dublje u povijest jer je Ostrog (ili Ostrok, na staroslavenskom ''opkop, utvrda'') bila neretvanska utvrda iz X. stoljeća, čiji su i danas ostaci na brdu Viter ponad Zaostroga. Ostrog je bila jedna od četiri gradova-tvrđi tadašnje Paganije, kako su pokršteni Hrvati zvali neretvansku kneževinu (Neretvani su dosta kasno primili katoličku vjeroispovijest). A Paganija se zapravo zvala Maronia (lat. Morska zemlja, Primorje) i štovali su poganske bogove, poput Peruna (staroslavenskog boga oluja i munja), zbog čega su najvjerojatnije kasnije stanovnici Zaostroga prihvatili sv. Barbaru kao zaštitnicu svog mjesta (zaštitnica od munja i gromova, u narodu znanu i kao sv. Bara). Stoga su u starom selu ponad današnjeg priobalnog Zaostroga i danas dvije crkve i obje nose naziv sv. Barbara. Postoji i treća crkva, no to je više kapelica – zavjetna crkvica sv. Roka iz XVII. stoljeća (zahvala za spas od kuge). Starija ''Barbara'' se nalazi na mjesnom groblju, u gotičkom je stilu i datira iz XV. stoljeća, a druga je izgrađena nešto kasnije, u takozvanom ''zlatnom razdoblju'' Zaostroga (ako je ikada Zaostrožanima bilo lako) – koncem XIX. st. Tada je ujedno zabilježen i najveći broj stanovnika, preko 900 duša. Danas se Zaostrog sveo na jedva 350 stanovnika. Neimaština i gravitiranje velikim gradovima doveli su do masovnog iseljavanja domicilnog stanovništva.

Stanovnici Zaostroga uglavnom su teško živjeli, bile su to mnogočlane obitelji i radili su i mladi i stari, od jutra do mraka jer je zemlja bila škrta, neplodna i krševita. Međutim, Zaostrog je bio poznat po vrlo kvalitetnom crnom vinu koje su čak i izvozili.

Današnji Zaostrog za​pravo je nastao gotovo slučajno – ovo što danas vidimo, rezultat je potresa iz 1962. godine, kada su konačno i zadnji stanovnici napustili staro selo i spustili se na obalu.

Međutim, središtem mjesta od njegovog nastanka dominira franjevački samostan i crkva Svete Djevice Marije, koji se na istom mjestu nalazi već gotovo 600 godina. Osnivači su mu augustinci, koji su nakon pada Bosne 1463. izbjegli na otoke. 1468. iz Bosne Srebrne dolaze franjevci i do danas to ostaje njihov samostan. O dolasku Hrvata iz Bosne Srebrne svjedoči i natpis na bosančici iz 16. stoljeća, odmah iznad ulaznih vrata crkve sv. Marije.

Staro selo

Kliknite za prikaz fotogalerije
Zaostroškom seljaku, kao i ostalim Primorcima, kroz stoljeća, pa sve do našega vremena za življenje su služila dva glavna vrela privređivanja: poljoprivreda i stočarstvo, a sporedno ribarstvo. Glavne su poljoprivredne kulture bile: vinova loza i maslina, zatim smokva, bajam (u sanskrtu "badem"), višnja, buvinac (buhač).

U Brdu se sadio krumpir i sijalo žito, pšenica i raž, a nikada kukuruz. Raževa je slama služila za krov stanova i staja, a pšenična za postelju i uzglavnicu (jastuk).

Prvotni težački proizvod za prodaju bilo je vino izvrsne kakvoće, koje se dobivalo od domaće loze nekoliko "sorti" (vrsta): plavac (mali i veliki), ruža, zlatarica, prč, dragobostina i lasina. Zaostrog je početkom XX. st. proizvodio na desetke vagona vina, koje je u većim količinama odlazilo u svijet velikim jedrenjacima (nekada s crvenim jedrima!) koje su seljaci zvali: "Francuzi” "Ćozoti" i "Puljizi".

Maslinova ulja se proizvodilo manje, i to u prvome redu za domaću potrošnju (začin i rasvjetu), a manjim se dijelom prodavalo. Zemlja se obrađivala isključivo ljudskom snagom, a glavni su alat bili mašklin i motika. Radno je, pak, vrijeme bilo od zore do mraka. Da bi alat uvijek mogao biti u upotrebi, u selu su sve do 1930. g. bila dva kovača. U teškom radu čovjek se služio mazgom i tovarem.

Za mljevenje žita služile su tri mlinice: Ćorića mlinica ispod Vitera, mlinica u Selu kod izvora Vrba i treća stalna na Kapeći u podačkom mejašu. Gotovo je svaka kuća imala i žrvanj za manje potrebe.

Druga je gospodarska grana bila stočarstvo. Stoka je bila "sitnoga zuba" - ovca i koza, koje su se uzgajale ponajviše "iza stina". Oni, koji su u Brdu posjedovali više obradive zemlje, imali su u njemu svoje "stanove" i staje, kod kojih su njihove kćeri čuvale i pasle "brave" (ovce i koze). Tko nije imao kćeri, nalazio je "najmenicu", djevojku obično iz Hercegovine. Te su, u moje mladenačko doba (tj. oko 1900. g., n.o.) dobivale stan, hranu, odjeću, obuću i 20 do 30 forinti godišnje plaće, a stanovale su u takozvanom "stanu".

Dok su djevojke pasle stoku po glavicama, odligale su sa svih strana njihove pjesme. Kad bi uveče zatvorile i pomuzle ovce i koze, često su se znale uzajamno sastajati na stanovima i to naizmjence. Plele su i prele uz pjevanje narodnih pjesama...

Stoka se, dakle, držala u brdu od Jurjeva (23 travnja) do pred Božić (25. prosinca), tj. veći dio godine, a zimi u Primorju.
Kad vode radi prevelike suše nestane, onda su "brave" gonili ujutro rano na vrela u Primorje, da ih "napoje" i odmah "za lada" (hlada) otjeraju natrag u Brdo. Vodu su obično iz lokava grabili "mijurom".
Na pitanje zašto su Zaostrožani uzeli sv. Barbaru za svoju nebesku zaštitnicu, teško je odgovoriti. Možda da ih zaštiti od gromova, koji su bili dosta česti i opasni dok su živjeli u Brdu.. A možda je ona nadomjestila štovanje gromovnika Peruna, koje se dugo obavljalo na Tribiću u doba Paganije.

Kroz cijelo vrijeme turske, pa i mletačke okupacije Zaostrog je služio franjevac iz samostana. Prema jednom izvještaju iz 1708. g. tu je dužnost vršio gvardijan.
U povijesti „stare“ župe Zaostrog naročito je važna godina 1813. Te su, naime, godine Zaostrožani učinili ugovor sa samostanom, da se njihov kapelan nastani u Selu. Iste su godine fratri počeli sustavno pisati matične knjige, odnosno tada su osnovali župni ured Zaostrog.

Mjesto

Kliknite za prikaz fotogalerije
Naselje Zaostrog se razvuklo u prirodnoj i prostranoj zavali, okruženo visokim i strmim obroncima planinskog masiva Biokovo - Rilić. Južni obronci Rilića s vrhom Šapašnik, 920 m, okružuju ga i štite sa sjevera, Viter 770 m, s istoka, a blaga zelena Plana 260 m, sa zapada. Bijelo žalo zelene i široke zaostroške vale oplakuje Jadransko more, koje se kroz Velika Vrata razlilo duboko u Neretvanski kanal sve do stonskih bistrina.

Malo naselje na Makarskom primorju, svega 30-ak km udaljeno od Makarske. Naziv je sastavljen od dvije riječi: prijedloga za i imenice Ostrog. Ostrog je, pak, bio staroneretvanski grad, koji sredinom 10. st. spominje bizantinski car Konstantin Porfirogenet kao sastavni grad pokrajine Paganije. Ostaci iz mlađeg kamenog doba, ilirske nekropole i antički spomenici svjedoče da se život na ovim prostorima odvijao i u dalekoj pretpovijesti.

Poznati hrvatski folklorista Stipe Banović (1884.-1961.) rodom Zaostrožanin, već je 1940. opširno i jasno protumačio postanak naziva Zaostrog. Ostrogu je Banović utvrdio ubikaciju u maloj uvalici ispod brda Vitera (770 m), koju narod i danas zove Ostrog. (Ostrog je staroslavenska riječ, a označuje opkop, tabor, tvrđavu.). Sjeverozapadno od toga srednjovjekovnoga Ostroga ispod brda Šapašnika (slična kapi!) podignuto je novo naselje, koje se već prije 1500. u odnosu na svoju maticu pod Viterom prozvalo selo iza Ostroga = Za-ostrog

Zaostrog se prvi put spominje na turskom i hrvatskom jeziku 1494. u hudžetu drinškog kadije Hamze. Kasnije se Zaostrog spominje često, osobito u turskim izvorima. Katkada susrećemo nepravilni oblik Zastrog ili Zastrug, kao u gore spomenutom hudžetu.
Poznati venecijanski kartolog Coronelli 1687 godine također je zabilježio naziv sela "Za-Ostrogh".

Poslije Drugoga svjetskog rata, a naročito nakon potresa 1962., na kraj je preselilo skoro cijelo stanovništvo, pa se sada i novo naselje pri moru zove također Zaostrog, premda bi se geografski točnije imalo zvati Pod-Zaostrog ili još bolje Podostrog. Danas mjesto broji oko 350 stanovnika, a zimi ih je (mnogi odlaze djeci većinom u Zagreb) oko 120.