Franjevački samostan Zaostrog

Obala hrvatskih domoljuba 36, 21334, Zaostrog, HR
tel: +385-21-629-200, mob: +385-98-992-3268
0 1 2 3 4 5 6 7
Naslovna Aktualno Bogoslužje Sadržaji Smještaj Vodič Velikani Zaostrog Karta Kontakt

Gdje se nalazimo

Kliknite za prikaz fotogalerije
Franjevački samostan nalazi se u centru mjesta Zaostroga. Ima dva ulaza; južni s mora koji omogućuje ulaz u muzej, biblioteku, botanički vrt i memorijalnu galeriju Mladena Veže te zapadni kroz koji se ulazi u samostansku crkvu.

Samostan

Kliknite za prikaz fotogalerije
Najvažniji i najpoznatiji spomenik Zaostroga i cijeloga Makarskog primorja, i ne samo njega, jest franjevački samostan Svete Marije, koji - prema jednom turskom zapisu iz 1671. g. "postoji od davnih vremena, na granici sedam kraljeva, na obali morskoj u nahiji Fragustin", kako se u doba turske vladavine (1474.-1684.) nazivala gornjoprimorska općina.

Samostan su nepoznate godine, vjerojatno najkasnije početkom 15. st. osnovali redovnici "pustinjaci sv. Augustina", zvani augustinci, koji su ga poslije pada Bosne 1463. g. napustili povukavši se na otoke.

U napušteni samostan, zaslugom gore spomenutih hrvatskih velikaša, braće Vlatkovića-Jurjevića, 1468. g. naselili su se franjevci ondašnje Vikarije Bosne Srebrene (od 1735. g. Provincije presv. Otkupitelja) i u njemu se održali do danas tako da su 1968./1969. slavili petstotu obljetnicu, o čemu na ulazu u samostan svjedoči i spomen-ploča s 500 raznobojnih morskih kamenčića ( 1468-1968.).

Franjevci su svoj samostan, pod inače nesklonim turskim gospodarom, bili toliko unaprijedili, da ga 1640. g. generalni vizitator poslan iz Rima nazivlje najljepšim od svih samostana tadašnje prostrane Provincije Bosne Srebrene. Malo, a znakovito svjedočanstvo vjerske, gospodarske i kulturne razine samostana iz razdoblja pod Turcima jest monumentalni kameni natpis, pisan hrvatskim jezikom i pismom iz 1589. g. koji se i danas koči nad glavnim ulazom u crkvu.

Ali tek nakon što se 1684. g. oslobodio turskog jarma, zaostroški je samostan doživio zlatno doba svoje povijesti (XVIII. st.). To je vidljivo ne samo po njegovom arhivskom fondu i značajnim ljudima, koje je u to doba dao, nego i po njegovoj tadašnjoj građevnoj djelatnosti. Dok je oko 1700. g. tlocrt samostana imao oblik kvadrata s klaustrom u sredini, što su ga stvarala tri samostanska krila s crkvom, dotle je u prvoj polovici XVIIl. st. taj karakteristični oblik starih katoličkih samostana dobio nova dva krila: zapadno (1727.) i južno (1753.), a kasnije i istočno (1874.). Godine 1864. namjesto porušenog zvonika do pročelja crkve sagrađen je novi zvonik na istočnoj strani. Tako je tlocrt samostana dobio konačno skoro lepezasti oblik. Povećavanje prostora bilo je u skladu sa sve većom ulogom samostana na pastoralnom i prosvjetnom polju.

Zbog svega navedenog već 1953. g. Konzervatorski zavod za Dalmaciju iz Splita proglasio je Franjevački samostan u Zaostrogu spomenikom kulture, dok je isti zavod 1962. g. zaostroški samostan unio u registar nepokretnih spomenika kulture općine Makarska.


Pastoralno djelovanje
Samostanu je već od utemeljenja bila namijenjena prvenstveno duhovna, vjerska uloga među povjerenim pukom. U doba kada još nije bilo samostana u Makarskoj (osnovan 1502. g.) i u Živogošću (1612. g.), djelokrug zaostroškog samostana bio je mnogo širi. On 1599. g. obuhvaća prostor od Drvenika do ušća Neretve, zatim cijelu Vrgorsku i Neretvansku krajinu na desnoj obali Neretve, te Hercegovinu s Tihaljinom, Veljacima, Grljevićima, Ljubuškim, Međugorjem i Čitlukom.

Zaostroški je samostan sa svojom crkvom posvećenom Velikoj Gospi nekoć bio svjetski poznato svetište, koje je ušlo u popis Marijinih svetišta širom svijeta. Tako je npr. pomorski kapetan Nikola Resti iz Dubrovnika 1633. g. na smrti, koja ga je snašla u Madridu, Gospi Zaostroškoj ostavio 200 zlatnih dukata.

U pastoralni djelokrug samostana spada ovih deset franjevačkih župa: Drvenik, Zaostrog, Podaca, Brist, Gradac (stari Lapčanj), Baćina, Stablina-Plina, Vrgorac, Staševica i Metković na lijevoj obali Neretve (Sv. Ilija).





Školstvo
U svakome od pet stoljeća života u samostanu se, makar uz česte prekide, držala škola za odgoj svećeničkog i redovničkog podmlatka. Za vrijeme turske vladavine tu je bila osnovna i humanistička škola, koja je 1640. g., npr. imala 6 klerika, 14 pitomaca, a nastavni je program bio: "Čitati, pisati i malo gramatike, te kršćanski nauk na latinskom i hrvatskom jeziku".

Kasnije su se izmjenjivale škole: od gimnazije i novicijata do filozofije i bogoslovije. Znamo da je poznata Franjevačka klasična gimnazija u Sinju, koja je 1989. g. slavila 150. obljetnicu osnutka, prije svoga ujedinjenja u Sinju 1854. g., djelovala u drugim samostanima, - i to u Zaostrogu punih četrnaest godina kao niža gimnazija (1838.-1852.), te jednu godinu kao viša gimnazija (1852./53). U našem XX. st. u Zaostrogu su radile ove škole: bogoslovija (1908.-1911.), filozofija (1911.-1927.), novicijat ( 1930.-1934.) i Institut za braću ( 1968.-1975.). Posljednjih godina samostan služi za duhovne vježbe, različite seminare i odmor.

Prema novijim istraživanjima javna pučka škola u Zaostrogu postojala je 1819/1820. g. u tamošnjem samostanu, a pohađala su je djeca iz Zaostroga, Drvenika i Podace. Tada je školom upravljao fra Jeronim Jujinović, rodom iz Kozice. Škola je radila do 1858. g.Državna pučka škola samo za muške ("scuola maschile") osnovana je u Zaostrogu 1871. g., kada ju je pohađalo 46 đaka. Nije nam poznato, gdje se od 1871. g. održavala nastava. Nakon šesnaest godina, kako smo gore vidjeli, župnik fra Mate Šimić crkvenim je sredstvima u sredini Sela sagradio dvokatnu zgradu za školu, kako i danas svjedoči na njoj kamena ploča s natpisom: LJUBAV I PRIGOR SEOSKOM NAPRIDKU 1.887. Škola se kasnije razvila u šesterorazrednu školu za mušku i žensku djecu, kojih je nekada bilo 100-120.